Kako zarađivati na blogu i moja priča

Lifestyle / Poslovno / Savjeti & preporuke / Svakodnevica

Ulaskom u novu godinu, koja je u ovom postu namjerno pisana malim slovom, mnogi su si zacrtali određene ciljeve i neke bitne odluke kojih će se pridržavati. Ili bi se barem trebali… 

Osobno, nisam tip osobe koja će tradicionalno donositi bitne odluke u to “veliko” novogodišnje vrijeme, već smatram da za bilo kakvu promjenu ili odluku u životu ne bismo trebali čekati novo jutro, novi dan, novi tjedan ili godinu. Vrijeme u tom smislu ne postoji, postoji samo vrijeme u kojem ćemo odlučiti pokrenuti se i odlučiti nešto promijeniti, jer našem cilju zaista nije bitno je li danas nova godina, ponedjeljak, četvrtak, subota, ili ‘onaj tamo ponedjeljak’ koji je uvijek nekako najvjerniji izbor za promjene. Trebali bismo krenuti nešto mijenjati upravo onog krenutka kad osjetimo da to želimo jer sutra (poznat još kao i “malo sutra” ) po ničemu neće biti bolji dan za promjene od danas.

Tako je moja najbitnija odluka općenito da budem uporna. I kad želim odustati i kad je sve protiv mene, da baš tada dam sve od sebe. Ne biste vjerovali kakve sve čudne i lude situacije u kojima je sve bilo protiv toga što radim su mi se događale, jer ni sama ne znam kako da ih ispričam, a da ne zvuči kao dio scenarija španjolske telenovele. No, u takvoj teškoj situaciji, uvijek sam razmišljala da mi svemir šalje test koliko ja ‘to nešto’ zapravo stvarno želim, a to mi je na kraju uvijek dalo dodatan vjetar u leđa. Mrzim one “new year, new me” laži samima sebi, jer ljudi nakon dva dana, tjedna, mjeseca, nebitno… – zaboravljaju na to što su sebi obećali, zaboravljaju biti uporni.

Pitate se kakve veze, pobogu, ovaj ne baš sažeti uvod, ima s naslovom?

(Možda će zvučati klišejski, ali naviknite se da je svijet pun klišeja… :P) Da nisam bila uporna u svijetu bloganja, danas ovdje ne bi bilo vas koji upravo čitate moj post. A u ovom postu sam odlučila pisati upravo o tome kako je kod mene počela cijela priča sa suradnjama (Gle! Ipak nisam stavila krivi naslov posta!) te ću s vama podijeliti svoja osobna iskustva i na koji način se može zarađivati putem bloga, što i nije najbitnije kod bloganja, ali, nećemo se lagati, nije naodmet, pogotovo ako si student ili jednostavno živiš u Hrvatskoj.

Da na početku ovog posta (da, još uvijek je početak, ako već nisi, još uvijek stigneš ispeći kokice i skuhati kavu ☺) prokomentiram onu čestu realnu, ali i površnu tezu: “Blog danas može imati bilo tko!” Pa… Praktički, točno, blog može otvoriti bilo tko, što je super prilika da svatko ima svoju jedinstvenu šansu prenijeti svoje misli i ideje na jednu takvu modernu platformu. Ali, još točnije: samo onaj koji je uporan i koji stvarno to želi, i na kraju krajeva, onaj kojeg drugi prepoznaju u masi blogera i tko se izdvoji u moru konkurencije, samo će taj uspjeti od ničega napraviti nešto. A put do toga i nije tako jednostavan kako se možda nekima čini.

Moja priča u svijetu blogosfere započela je prije osam godina, kad sam u davnoj 2010. otvorila svoj prvi blog, koji je bio toliko originalan i uspješan da mu više ni ne znam naziv. Ne zna ga nitko jer: a) nitko ga nije ni čitao, možda zbog toga što su normalna djeca u to doba istraživala početke Fejsa, a Ivy je nadobudno pisala svoje ispovijesti na ‘wannabe’ blogu, koji se vjerojatno od silne kreativnosti zvao “Moj Blog.” (Zapravo, što je najtužnije, mislim da je stvarno bilo nešto slično…) b) možda i zbog toga što sam bila toliko uporna, da sam ga izbrisala nakon tjedan dana. Izgleda da je tada predvladala ona upornost da ne sramotim mamu na roditeljskim sastancima zbog jedinica jer previše vremena provodim pišući… Zato, taj prvi blog, kojeg ćemo nazvati “Avantura”, sam po sebi nije ni bitan, ali je bitan za moju priču. Nakon jednotjedne Avanture, nakon koje su prošle četiri godine, otvorila sam novi blog koji se, začudo, nije zvao “Moj drugi blog”, već ga se možemo prisjetiti na adresi: nedamise.blogspot.com (Wow, Ivana, to je stvarno puno kreativnije…) gdje sam čak jedno duže vrijeme povremeno i neobavezno pisala svoje zgode i nezgode iz srednjoškolskih dana. Njega smatram prvim pravim blogom, iako to tehnički nije bio (sami procijenite hoćemo li računati Avanturu) jer je u njega uloženo puno vremena, zbog njega uzrokovano još više svađa, jedinica, zanemarivanja škole i ostalog, ali, hej! – Na njemu mi je super krenulo. Sjajna početnička platforma za pisanje svojih ispovijesti ili bilo čega drugoga što ne uključuje pisanje zadaće iz matematike. Vidiš, vjerojatno zato danas ne znam računati…

No, vratimo se mi priči. Kroz godine pisanja na tom bivšem blogu, upoznala sam i povezala sam se s blogerima diljem svijeta i stekla čitatelje koji su pokazali zanimanje, i koji su mi direktno ili indirektno pružili podršku, koju nikad prije nisam imala u vezi bloganja, a koja mi je vremenom, iskreno, značila sve više. Nakon nekog vremena na blog sam stavila reklame na kojima sam na temelju svakog klika zaradila nekoliko lipica. Bila je to doslovno sića, ali bilo bi za čips iz Lidla i možda još za dvije-tri Čunga Lunge.Nije stvar bila u zaradi i čipsu iz Lidla, već u tom osjećaju uzbuđenja i euforije kad bih vidjela da broj pregleda i klikova masovno raste, osjećaj da netko zapravo čita moje gluposti, a to što se klikovi na reklame lagano povećavaju bio je samo bonus u pozadini priče.

Jednog dana nakon nekoliko godina takvog “usputnog” bloganja, kad sam zapravo shvatila da svojim blogom mogu zaraditi svoj novac, odlučila sam vrijeme i potencijal uložiti u nešto što više neće biti samo neobavezno pisanje glupavih ispovijesti, već da na temelju uloženog truda i ljubavi prema bloganju, svoj hobi mogu pretvoriti u nešto više te na taj način spojiti ugodno s korisnim za sebe. U cijeloj toj online priči prepoznala sam jednu prvu, meni sasvim dovoljnu poslovnu priliku. Tako je nastao ovaj blog. (U mom slučaju se ipak ne kaže uzalud “treća sreća!”)

Dio čitatelja s bivšeg bloga proširio se i na novi, a iz dana u dan, taj broj čitatelja raste. Uzbuđuje me činjenica što je blog pregledan iz raznih država svijeta, pa tako pomoću opcije prevađanja u gornjem lijevom kutu, čitaju ga (oni kojima mora da je jako dosadno) čak iz Rusije, Argentine, Indonezije… Da mi je netko 2010. na onom “MOM BLOGU” rekao da ću danas surađivati sa svjetski poznatim trgovinama i imati preko sto pregleda dnevno iz Hong Konga, rekla bih mu da je lud i poslala bih ga – vjerojatno upravo tamo…
Sljedeći korak, nakon što sam otvorila ovaj blog i stekla čitatelje iz svijeta, trebalo je puno strpljenja da me netko kontaktira. Sve dok nisam dobila email od Zaful trgovine u kojem su mi pisali da im se sviđa moj blog i način na koji pišem te da sa mnom žele ostvariti suradnju. Malo po malo, sve više trgovina počelo me primjećivati kao blogericu i danas mogu ponosno reći da zarađujem na blogu.

Na prvu sve izgleda tako jednostavno i lako, ali potrebno je sjetiti se da se iza svakog uspjeha krije puno truda i uloženog vremena. Hejteri će naći sve moguće načine za omalovažavanje tog truda i neprekidno govoriti “Što je teško u tome, napisati nekoliko rečenica o proizvodu i za to dobivati lovu?!” no poanta je u tome da priliku za to neće dobiti bilo tko tko danas-sutra iz dosade otvori blog, već onaj koji se trudi i tko je u to ipak nešto uložio, a jednom je počeo od nule.Ali prije svega, da takav ima i ljubav prema tome što radi, a ne da to radi površno i zbog zarade jer je, na kraju krajeva, upravo ta stavka ona koja je najbitnija za uspjeh. Sjećam se kad sam pisala sastavke za domaću zadaću i kako bi se osjetila drastična razlika kad bih pisala samo zato da ne pokupim negativnu ocjenu i kad bih ga napisala iz srca i tada se i sama zaljubila u njega, jer kad se nečemu predamo i i sami smo entuzijastični oko toga što pišemo, riječi se samo nižu i ne moramo ih “užetom” izvlačiti iz sebe. Kao, recimo, meni sad. 😀

Baš sve u ovom svijetu zrači energijom i sve se to osjeti. Isto tako, ako čitatelji ne osjete da ti to želiš i voliš, i ako tebi samom nije zabavno i zanimljivo to što pišeš (ili općenito što radiš), ne možeš očekivati da će njima biti.


Ovo su osnovni načini zarade putem bloga:

1) Recenziranje proizvoda

Nakon ukupno četiri godine bloganja i tri otvorena bloga iza sebe, nakon tisuće i tisuće rečenica, stotine naslova, čitatelja, online upoznavanja, pa čak i onih jedinica u školi zbog pretjeranog posvećivanja blogu (:D), kontaktirali su me iz Hong Konga za prvu suradnju! Napokon se ispunio moj san da sklopim suradnju s nekom velikom kopmanijom jer je to za mene (tadašnju tek potencijalnu i kvazi blogericu) bio veliki korak u poslovom svijetu i još veća motivacija za dalje. I upravo to se desilo: zaraditi na blogu može se na način da surađuješ s trgovinama koje te primijete, i ako ih očaraš, besplatno dobivaš njihove proizvode za dogovoreni posao kojeg odradiš zadovoljavajuće.

2. Pisanje članaka za službenu stranicu trgovine

Osim što su me kontaktirali za recenziranje, javio mi se i tim iz trgovine Yoins, gdje mi je pružena prilika da pišem članke za njihov službeni blog. Članci su morali biti moje iskreno mišljenje na engleskom jeziku. Dakle, ovisno o detaljima i poslovnom dogovoru s trgovinom, i na taj se način nešto može zaraditi.

3. Reklame na blogu

I na kraju, kad su vidjeli da moj blog ima dovoljno pregleda, komentara i čitatelja širom svijeta, ponudili su mi suradnju da stavim njihove reklame na blog putem kojih će moji čitatelji saznati za neku online trgovinu, vidjeti njihov asortiman, popuste i slično.

Bitno je biti svjestan da ništa od toga ne može doći preko noći. Ostali blogeri koji će ti biti podrška, čitatelji koji će te pratiti i biti aktivni na blogu, tisuće pregleda i tvoja upornost… NEĆE, kao ni išta drugo u životu, pasti s vedrog neba. No, sve je moguće ako dovoljno jako želiš, jer ako nešto istinski želiš, onda se trudiš, a svaki trud ima svoj rezultat.

Zato, ako već radite na novogodišnjim odlukama, nek vam odluka bude dublja od samo “smršaviti, jesti manje slatkiša, prestati pušiti, psovati…” Neka vaša odluka jednostavno bude biti uporan, biti uporan u kreiranju najbolje i najuspješnije verzije sebe te biti uporan u pozitivnom razmišljanju o sebi i svojim mogućnostima. Na taj će način izaći puno više od onog prvog, neobećavajućeg “Mog bloga…”

Proud to be a blogger!
U komentarima pišite koliko dugo vi blogate i ostavite svoje mišljenje o mojoj priči.
Hvala vam što ste dio te priče, a zbog vaše podrške očekujte jednu nagradnu igricu na mojoj Facebook stranici. ☺

Do idućeg posta,
b(L)og s vama!

You Might Also Like

Comments

  1. Marija's blog

    Svaka čast draga. Definitivno se slažem sa tobom da bloger danas nije biti lako i da nije to samo napisati nekoliko bezveznih rečenica i dobiti ili novac ili neki proizvod. Svako vidi kada neko piše samo radi neke zarade i kada neko piše iz ljubavi i na taj način sebi priušti nešto. Samo nastavi ovako i imaš apsolutnu podršku ❤️❤️❤️

    I follow you: Visit and follow —-> Marija's blog

  2. Minnah's life

    Baš kao i ti i sama imam historiju sa blogovima. Prvi sam otvorila neke 2013. i svega napisala jedan post i nakon toga zaboravila na njega. Nakon nekoliko godina 2017. sam otvorila ovaj sadašnji i za par dana je prvi bologorođendaaan. Ostvarila sam dosta prijateljstava, iskustava kao i saradnji. Ovaj blogger je zaista odlična stvar! Divan post draga Ivy! <3

    minnahslife.blogspot.com

  5. Zujalica.ba

    Wow, ovo je bilo baš baš jako :D. Nisam do sada pročitala niti jedan post probližno sličan ovom. Moram priznati da se u potpunosti slažem sa tobom kada je u pitanju blog. Onaj ko nije probao ne zna koliko, samo otvaranje bloga, sa sobom nosi odricanja i možda i neprespavanih noći (pa i jedinica 😉 ). Iako nisam nikada ranije otvarala blog, iako je ovo moja druga godina bloganja, ja sam mnogo srećna što sam tu (zanemarujući sve padove i uspone). Srećna sam jer sam upoznala mnogo divnih ljudi kojima sam mogla da pomognem i na čiju pomoć sam mogla da računam kao da smo poznanici mnooogooo godina. Pored svih dosadašnjih saradnji, najiskrenije ti želim još mnogo mnogo, kao i ovako divnih postova :*

  8. Anonymous

    Bravo, lijepo si se probila s blogom.. sjecam se starog bloga, ide to tebi, bas jesi za to pisanje. Nikad ne znas, mozda jednog dana ak nastavis tak postanes poznata blogerka…:D Like za blog i trud, samo napred Ivy (y)

  10. Anonymous

    Odličan post, draga.
    Hvala ti što si sa nama podjelila svoju priču i samim tim dala nam vrlo korisne savjete vezane za blog, zaradu preko bloga, i sve ostalo.
    Vidi se da imaš stvarno puno iskustva u blogovanju, i stvarno ti se divim na svoj toj upornosti i trudu koji ulažeš u svoj blog.
    Sve pohvale. 🙂

    Amaterska Umjetnost ♡

  11. Melani

    Došla sam pročitati post i zaista je predivno napisan. Sve je detaljno opisano a tvoje putovanje je inspirirajuće😊❤

  15. Delilah's stories

    Draga Ivana, fascinirana sam postom. Ne mogu ti ni opisati koliko si me oduševila, uvijek volim čuti priču blogera i kako su počeli, te gdje su sada. Nisam znala da si na blogu toliko dugo i da tvoje pisanje, zapravo ima tako daleku historiju. Ja sam na blogu dvije i po godine, a s ovim lifestyle blogom sam počela prije godinu i po, baš kao i ti dugo vremena sam čekala da mi se neko javi i dođem do prve saradnje, koja ujedno bude i najslađa, no vremenom to postane neka rutina i čovjeku postane sasvim normalno dobijati besplatnu odjeću, šminku i sve ostale stvarčice, jer shvati da je to zapravo zaslužio svojim ogromnim trudom. Nažalost, većina ljudi misli da je lahko biti bloger, da mi samo sjedimo u kući, pišemo postove i tjt. Međutim ima tu mnogo više, pogotovo kada su promovisani postovi u pitanju. Ja znam izdvojiti čitav jedan dan samo za fotografisanje, a da ne spominjem ostalo. Da ne dužim više svakako je komentar predug, svaka čast, nastavi raditi to što radiš i budi to što jesi 😀

    Delilah's Stories | Filmtastično

  19. Ivana Mihalić

    Drago mi je da si se poistovjetila s mojim postom i pronašla sebe u ovim riječima. Hvala ti od ❤️ na komentaru i podršci! Također nastavi uporno! 🙂 ♡ ♡ ♡

  20. Ivana Mihalić

    Ohooo! Znači, uskoro slavimo tvoj blogorođendan! :))) Drago mi je da ti se svidio post i čestitam ti na tvom dosadašnjem uspjehu. Prijateljstva s drugim blogerima su mi daleko najljepši dio. :)) ♡

  23. Ivana Mihalić

    Baš mi je drago da si se javila i napisala svoje mišljenje u vezi bloganja, draga Danijela! Hvala ti od srca na komentaru kojeg si podijelila s nama. I ja tebi želim još punooooo uspjeha i divnih prijateljstava stečenih u ovoj našoj blogerskoj zajednici! 🙂 ♡

  37. Nina

    Ovaj post sam procitala od prve do poslednje reci i mogu da ti kazem da si me napunila inspiracijom. I ja sam, kao i ti, imala razne blogove pre ovog, ali kao da nije tada bilo pravo vreme za pisanje. Nije cinilo da se osecam onako uzbudjeno i neverovatno kada pisem postove. Ali sada je sve drugacije. Da imam vremena (skola i kraj polugodja me ubijaju) sada bih napisala gomilu postova, ali to ce ipak morati da ceka sutra. Sve u svemu, divna prica, i hvala ti sto si je podelila s nama ❤❤

    Novi post, volela bih da pogledas——
    mellowcent.blogspot.rs

  38. Lepojkica i mama

    Predivan tekst draga 🙂 bas mi je drago sto si na kraju uspela <3 svakom ko ima ili planira blog ce dobro doci ovaj tvoj tekst 🙂

Add A Comment