“A zašto se ti toliko smiješ?”

Svakodnevica

Već mi je nekoliko ljudi koji čitaju moj blog reklo da im je fascinantno moje “switchanje” s retardiranog troll posta punog sarkazma i gluposti na ozbiljan post u kojem iz pisanih riječi iskače hrpa mojih emocija. Samo ću vam reći da sam prilično neozbiljna osoba u kojoj čuči um koji stalno nešto preispituje, istražuje i okupira hrpu ozbiljnih misli.

Cilj svake vrste mojih postova je probuditi emociju. Kakva god ona bila, drago mi je da moje riječi nisu samo pobacana slova na papiru ili ekranu, već da sa sobom imaju snagu donijeti smijeh, toplinu, sentimentalnost, preispitivanje, pa možda i pokoji facepalm (znam, i to se događa) – uglavnom, izazvati reakciju, jer u tome i leži svrha pisanja.

Ono što sam u ovom postu htjela podijeliti s vama jest situacija koju sam nedavno doživjela i koja me natjerala na razmišljanje, a to jest da me netko direktno, mrtvo-hladno (doslovno tim riječima) pita: “Ivana, daj mi reci… Zašto se ti toliko smiješ?” 
– “Što ti je, pobogu, smiješno da se cijelo vrijeme smješkaš?“ 
– “Iritantno je, jer svaki put kad te pogledam, ti si nasmijana…“

Pitam se… Može li nešto biti prepozitivno? Ako vam je današnji dan toliko divan da pomislite kako vam je to najbolji dan u životu, ako vam sutrašnji dan bude još bolji, hoće li to biti loše?

Ako samo obratite pozornost na većinu lica oko sebe…

– Nezadovoljan. Prazan. U žurbi. Napet. Isfrustriran. Ljutit. Nervozan… – Upravo sam vam opisala lica ljudi koje vidim dok maknem pogled s ekrana u kojega su uprte moje oči pišući ovaj post. Prolazim ulicom, a čak i kad se nasmijem, ono što dobijem natrag je pogled: “Wtf, što je smiješno?“

Zar nije žalosno da bi nešto moralo biti smiješno da bi čovjekovo lice ukrasio jedan skromni, spontani i iskreni osmijeh?

U našim svakodnevnim životima postoji toliko razloga za sreću, koje zapravo svakodnevno ignoriramo zbog silnih obaveza, briga, ubrzanosti života. Ovim postom moja namjera je bila podsjetiti vas da date pažnju sitnicama oko sebe, koje su ustvari puno više nego samo sitnice, pa čak i u onim negativnim “sitnicama” pokušate pronaći atom svjetlosti.

U današnjem užurbanom svijetu prepunom briga, nervoze i stresa usudite se pronaći sitnicu koja vam može izmamiti osmijeh na lice. Onakav, od srca. Da i vas ljudi mogu pitati: “Zašto se smiješ?” a da ćete vi, s još većim osmijehom tada, duboko u sebi znati svoje skromne razloge.

Postoje ljudi kojima će taj isti osmijeh smetati samo zato što su oni nezadovoljni. 

Urednim ljudima smetaju neuredni ljudi. Glupim ljudima smetaju inteligentni ljudi. Inteligentnim ljudima smetaju glupi ljudi. Isto tako, negativnim ljudima smetaju pozitivni ljudi. Ljudska zavist prema tuđoj sreći, ako ne osjećaju istu, nema dubinu. Sve dok je osoba puna takve vrste zavisti, a u isto vrijeme i toliko prazna, nikad ni neće moći biti istinski sretna.

Previše ljudi živi s razmišljanjem: “ako ja nisam sretan i zadovoljan, ne trebaš biti ni ti”, ali zapravo, takva osoba ne živi. Takav pojedinac ni ne može osjetiti sve radosti života, sve sitnice koje mu se svakodnevno pružaju, a na koje oni ostaju slijepi; ignoriraju ih. Ne samo da ih ne slave, nego ih ne uviđaju.Nisu sposobni vidjeti zrake sunca u kišnom danu. Nisu sposobni osjetiti mrvicu ljudske topline u hladnoj zimskoj noći. Ne vide prepuno nebo zvijezda jer se fokusiraju na mrak koji je pred njima. Ne žele čuti pjesmu prirode, pjesmu potoka i ptica jer do njih dopire samo buka automobila, tramvaja i prašina prastarih vlakova.

Nažalost, mi ljudi smo navikli da je uvijek fokus na onome što nam ne ide od ruke, što smo zabrljali, što je tamno, što nam se srušilo, što nas muči… – A onda se, samo od sebe, krene sve više rušiti. Klasičan primjer iz svakodnevice o kojem sam od djetinjstva razmišljala: Zašto je uvijek: „Ne znam matematiku, glup sam!“ No, zašto umjesto toga nije: „Super mi je sastavak, rasturio sam, sad ću sjesti, naučiti i popraviti onu pišljivu jedinicu iz matematike. (- Ali što jest jest, fakat sam rasturio onaj sastavak!)“

Sjećam se jedne situacije koju zapravo vežem uz cijeli ovaj post; bila sam izrazito uzbuđena i sretna, ali sve to sam i dalje jednim dijelom nekako zadržavala u sebi (kako god, nisam osoba koja voli biti u centru pažnje) – iako sam bila nenormalno uzbuđena, entuzijastična, puna energije, puna života i osjećala se kao da će mi srce iskočiti od sreće, ipak sam bez drame, samo razgovorom s puno emocije, s dušom, prenijela taj dio sebe.

Sjećam se, tada bitna osoba rekla mi je sljedeće: 


– “Daj se malo schillaj, Ivana… Too much si…”

Ta me situacija natjerala da razmišljam o tome ZAŠTO ljudima smeta tuđa radost, ZAŠTO su pojedini ljudi “alergični” na dijete koje se veseli, koje bezbrižno trči po dvorištu, ZAŠTO im smeta osoba koja vrišti od sreće, koja se istinski raduje, koja intenzivno osjeća, koja je svoja, koja pokaže emociju, koja u punom smislu riječi živi ono što jest ili ono što radi, ZAŠTO neki ljudi ne znaju primiti dio emocije koju te osobe pružaju i dijele s drugima, ZAŠTO živimo u društvu gdje si drugima “too much” ako si pun radosti života, entuzijazma i slobodnog duha?

… I ne znam kakvu emociju je tebi donio ovaj post, no cilj je bio nešto donijeti. Mogu vam otkriti koju emociju je donio meni; to je emocija koja je bila prisutna od početka do kraja ovog podužeg teksta, a to je ispunjenost. Ispunjena sam jer imam sve što mi treba da se tako osjećam. Ispunjena sam jer nemam mnogo, a imam sve.

Ono najveće što imam jest svoj odgovor na pitanje s početka posta: “A zašto se ti toliko smiješ?”


Iskreno se nadam da si i ti uspio/uspjela pronaći svoj.

I za kraj ću još samo dodati nekoliko riječi koje mi je jednom draga osoba rekla i kojih se uvijek rado sjetim, a glase ovako:

“Nemoj gasiti svoje svjetlo samo zato što nekome ide u oči.”

Uživajte u kraju tjedna i ne zaboravite se smijati ako vam se smije, plakati ako vam se plače, skakati ako vam se skače. Uživajte u tome da budete svoji i nikad, baš nikad, ne dozvolite drugima da vas promijene ili u tome ometaju.

🙂

You Might Also Like

Comments

  1. Žana

    Bravo Ivana, prekrasan post!
    Imaš jako zrela razmišljanja i u puno stvari koje si napisala sam se mogla pronaći.

    Samo nastavi biti svoja i nemoj dopustiti drugima da te koče u životu. Taj tvoj entuzijazam i hiperaktivnost su mi tvoje najdraže osobine. Ponosna sam na tebe <3

    🙂

  4. Ema Stojanovic

    Obožavam da čitam tvoje postove draga, i one lude na zezanciji i glupiranju gde se uvek slatko nasmejem i ovakve u kojima pustiš dušu i gde ja pustim suzu. Hvala ti mnogo na ovome postu i na tome što si ti, divno je videti ljude koji su pozitivni i slobodni, samo ostani takva, uvek vedra i nasmijana *__*
    … Jako lep post i razmišljanje draga Ivana <3<3

    *♦♥• Ema •♥♦*
    Ema's World

  5. Ivana Mihalić

    SVE znam, draga! 🙂 Hvala ti jer si dio tog sjaja, svjetla, ovog mog veselog svijeta! Ljubim te i šaljem veliki zagrljaj. ♡

  6. Ivana Mihalić

    Hvala ti od srca, Ema! Predivan je osjećaj kad vidim da se nekome svidio moj post, odnosno da sam riječima uspjela prenijeti emociju.
    Poljupci iz Hrvatske! 🙂 ♡

  8. Delilah's stories

    Moram priznati kada malo razmislim i sagledam tebe, tvoje postove, fotografije i snimke sa instagram, baš se vidi tvoja pozitivna aura kojom značiš i niko ne bi trebao u tome vidjeti ništa iritantno itd, mislim da nam je više potrebno veselih i pozitivnih osoba, koje će i nas same natjerati da se smijemo. Ostaj takva kakava jesi 😉

    Delilah's Stories | Filmtastično

  9. Petra

    Zaista na doslovno svakom postu mi izmamiš neki osmjeh, barem neku emociju ako ne to. Zaista si zrela za svoje godine i imaš taj predivan pogled na svijet kojeg malo ljudi ima 🙂 Divan post!!!

    Novi post -> Peany

  11. Smajlić

    To je to.. drago mi je da još ima ovakvih simpatičnih i skromnih cura, svaka riječ je na mjestu, predivan post i energija. Volim kad mi uljepšaš stranicu svojom luđahnom karizmom i vrckavošću. 🙂
    Nastavi se veseliti, smijati, uživati…. Samo naprijed mlada damo!!!

  12. Ivana Mihalić

    Hvala ti od srca na ovom komentaru, Dalila. Ostani i ti kakva jesi jer često i sama drugima izmamiš osmijeh na lice, kao meni upravo! 🙂 :*

  15. Ivana Mihalić

    :)) Meni je još draže kad sretnem ljude koji se priključe toj vrckavosti i kojima tuđi osmijeh može barem malo "osvijetliti" dan.
    A tebi hvala na ovim slatkim riječima! Budi siguran/a da budem nastavila biti takva; kakva god – SVOJA! 🙂

Add A Comment